Back

Bosna i Hercegovina, Austro-Ugarska - administrativna podjela bosne i hercegovine. Bosna i Hercegovina, bila je od 1878. okupirana od strane Austro-Ugarske, ..



                                               

Franjo Josip I od Austro-Ugarske

Rođenje Franje Josipa 18. kolovoza 1830. dočekano je s neskrivenim oduševljenjem njegovog djed cara Franje II. i ostalih pripadnika dinastije Habsburg, koja je ponovno došla do ruba izumiranja u muškoj lozi. Njegov otac, nadvojvoda Franjo Karlo, bio je jedini zdravi sin Franje II. kojemu su sva ostala muška djeca umrla u djetinjstvu dva sina ili bila mentalno zaostala Ferdinand I. Majka Franje Josipa je bila bavarska princeza Sofija i ona će imati veliki utjecaj u prvom dijelu života budućeg cara. Još tijekom najranijeg djetinjstva Franje Josipa na dvoru je bila donesena odluka kako njegov ...

                                               

Raspad Austro-Ugarske

Austro-Ugarska je naziv Habsburške Monarhije od Austro-ugarske nagodbe 1867. do raspada države 1918. Na teritoriju od 676.616 km 2 obitavalo je godine 1910. 51.356.465 stanovnika, od toga oko 12 milijuna Nijemaca, oko 10 milijuna Mađara, oko 24 milijuna Slavena te oko 5 milijuna drugih naroda. Stvaranje Austro-Ugarske bilo je posljedica dugo prisutne unutarnje krize u Monarhiji i njezinih vanjskih poraza, koji su je prisilili na dvojno uređenje državnog sustava. Granicom na rijeci Leithi zemlja je podijeljena na austrijski dio i ugarski dio Mađarska s pripojenom Sedmogradskom, Hrvatska i S ...

                                               

Zemlje Krune Svetog Stjepana

Zemlje Krune Svetog Stjepana povijesni je naziv kojim se označavalo zemlje koje su personalnom unijom povezane s Ugarskim Kraljevstvom unutar Habsburške Monarhije, odnosno kasnije Austro-Ugarske. Ovaj složeni skup država ponekad se prema srednjovjekovnoj terminologiji nazivao i Archiregnum Hungaricum. Od hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. ovaj teritorij postaje državna zajednica Kraljevine Ugarske i Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Po Nagodbi, temeljnom zakonu obiju zemalja ova državna zajednica nije imala službeno ime, kao ni zastavu.

                                               

Abdul Hamid II

Abdul Hamid II. je otomanski sultan. Abdul Hamid II. postaje sultan 31. kolovoza 1876. godine poslije smjene mentalno nesposobnog brata Murata V. On naslijeđuje financijski bankrotiranu državu kojoj prijeti pobuna u Bosni i Hercegovini potpomognuta od Srbije, Crne Gore i Rusije. Rat koji počinje sljedeću godinu završava katastrofalnim porazom. Mirovnim sporazumom koje je dogovoren na Berlinskom kongresu Rumunjska postaje u stvarnosti nezavisna. Srbija dobiva Niš i potvrdu nezavisnosti, a slično prolazi i Crna Gora. Bosna i Hercegovina postaje nominalno osmanski teritorij pod okupacijom Aus ...

                                               

Habsburška Monarhija

Habsburška Monarhija, nekad i Austrijska Monarhija ili Dunavska Monarhija, naziv je koji se odnosi na područja kojima je vladala austrijska grana dinastije Habsburg, a potom, od 1745. do 1918., i nasljednici iz dinastije Habsburg-Lothringen. Glavni grad bio je Beč. Monarhija se od 1804. do 1867. nazivala Austrijsko Carstvo, a od 1867. do 1918. Austro-Ugarska. U prethodnim razdobljima nije imala službenog zajedničkog naziva, nego je bila riječ o većem broju zemalja koje je ujedinjavala osoba vladara. Habsburška Monarhija svoje početke nalazila je oko dvorca Habsburg u današnjoj Švicarskoj, ...

                                               

Translajtanija

Translajtanija bio je neslužbeni naziv za ugarski jugoistočni dio Austro-Ugarske od 1867. do 1918. Službeni naziv Translajtanije bio je zapravo Zemlje Krune Sv. Stjepana ali se po austrijskoj štampi rađe pisalo Translajtanija ili Ugarske zemlje. Nakon Austro-Ugarske nagodbe i podjele monarhije 1867. granica između Transletanije i Cislajtanije austrijski dio povučena je duž riječice Leithe pritoke Dunava. Pa su po latinskom zemlje do rijeke dobile prilog cis a zemlje preko rijeke trans. Translajtanija je 1910. imala 20 800 000 stanovnika, što je bilo 40 % od ukupnog broja stanovnika Austro- ...

                                               

Prva javna bolnica u Tuzli

Prva javna bolnica u Tuzli u ulici dr. Mehmeda Šerbića br. 8–10, nekadašnjoj Strmoj ulici, prva je javna bolnica u Tuzli, Bosna i Hercegovina. Na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 1. do 3. jula 2014. godine, zgrada bolnice proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija donijela je u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo.

                                               

Stjepan Sarkotić

Stjepan barun Sarkotić bio je austro-ugarski vojskovođa hrvatske nacionalnosti, poznat kao posljednji zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine, vojni upravitelj Dalmacije i Crne gore, odnosno zapovjednik austro-ugarskih snaga na jugoistočnom za vrijeme prvog svjetskog rata. Tu je dužnost preuzeo 22. prosinca 1914. naslijedivši svoga prethodnika podmaršala Oskara Potioreka, a pod njegovim vodstvom je u Lovćenskoj operaciji poražena i okupirana Kraljevina Crna Gora. Dužnost zemaljskog poglavara BiH je 3. studenog 1918. predao Glavnome odboru Narodnoga vijeća SHS za Bosnu i Hercegovinu. Bio je ...

                                               

Hrvatska u Prvom svjetskom ratu

Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, dio povijesti Hrvatske obuhvaćen razdobljem Prvog svjetskog rata. Hrvatska je izbijanje Prvog svjetskog rata 1914. dočekala kao dio Austro-Ugarske, administrativno podijeljena između austrijske i ugarske polovice države, Međimurje i Baranja bili su dio Kraljevine Ugarske, Kraljevina Hrvatska i Slavonija bila je zaseban dio ugarskog dijela monarhije, Dalmacija i Istra bile su u austrijskom dijelu, dok je Rijeka bila izravno podređena Budimpešti. Pitanje hrvatskog ujedinjenja bilo je temeljni problem koji se u Dvojnoj Monarhiji nije rješavao. Mnogi politički ...

                                               

Hrvatska pod Habsburzima

Hrvatska pod Habsburzima je razdoblje Hrvatske povijesti koje počinje izborom Habsburgovaca na hrvatsko prijestolje 1527. godine,a završava padom Austrougarske Monarhije 1918. godine.

                                               

Béni Kállay

Njegova obitelj je dobila prezime prema posjedu kod gradića Nagykálló-a u Szabolcsu. U mađarskoj povijesti su imali važnu ulogu još od vremena kralja Kolomana u 11. stoljeću. Michael Kallay je od kralja Matije Korvina dobio velike posjede kod Mezőtúra, zahvaljujući svojoj ulozi u obrani bosanskog grada Jajca od Turaka u 15. stoljeću. Otac Benjamina Kallaya je bio viši državni službenik u Mađarskoj vladi, a njegova majka srpskog podrijekla se nakon očeve smrti 1845. godine potpuno posvetila odgoju i obrazovanju sina umrla je 1903., kad i sin. Benjamin Kallay je još od rane mladosti pokazao ...

                                               

Kuršumlija džamija

Kuršumlija džamija, smještena je na desnoj obali rijeke Drinjače, u općinskom centru Kladanj, Bosna i Hercegovina. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina (Austro-Ugarska)
                                     

Bosna i Hercegovina (Austro-Ugarska)

Bosna i Hercegovina, bila je od 1878. okupirana od strane Austro-Ugarske, a nakon aneksije 1908. kondominijum kojim su zajednički upravljali Austrija i Ugarska. Bosna i Hercegovina imala je površinu od 51.082 km² i 1.931.802 stanovnika po popisu stanoništva iz 1910.

                                     

1. Istorija

Odlukama Berlinskog kongresa od 13. jula 1878. Austro-Ugarska je dobila pravo da u ime uvođenja reda okupira dotadašnji osmanski Bosanski vilajet, u kom je pored Bosne bila i Hercegovina, Krajina i Novopazarski sandžak. Za ovaj posljednji odlučeno je da ostane pod osmanskom upravom, ali je Austro-Ugarskoj dato pravo da i tamo radi sigurnosti i prometa ima svoje garnizone i po potrebi intervenira.

Austro-ugarska vojska počela je nadirati u Bosnu 29. jula 1879. i nakon krvavih bitaka sa fanatičnim muslimanskim braniocima zauzela utvrde u Bihaću i Kladuši, da bi do kraja oktobra došla do novopazarskog Priboja i Prijepolja.

Dogovorom od 21. aprila 1879. sklopljenim u Istanbulu između Osmanskog Carstva i Austro-Ugarske, sultanu je i nadalje nominalno priznat suverenitet nad Bosnom. Posebno je naglašeno da okupacija neće utjecati na vjerske slobode muslimana, da će se prihodi iz Bosne isključivo koristiti za dobrobit njezinih stanovnika, kao i to da će i nadalje vrijediti osmanski novac.

Nakon okupacije Bosna i Hercegovina je uključena u austro-ugarsku carinsku zonu, a u zemlju je uvedena uprava na čelu sa ministrom financija kao civilnim upraviteljem i guvernerom kao predstavnikom cara i vojske. Od 1881. počela je regrutacija na temelju Zakona o odbrani, nastalom po austro-ugarskom modelu opće vojne obaveze, a od 1882. profunkcionirala je građanska uprava. I pored napretka i reformi koje je provodila nova vlast, izbijale su česte bune, naročito je bila žestoka ona iz 1883.

Nakon tog se rasplamsao pokret među muslimanima sa centrom u Mostaru, koji su možda bili pod utjecajem Crne Gore i Srbije. Oni su podigli čitav niz oštrih optužbi protiv ministra financija Kallaya, i zahtjevali prekid nasilne katolizacije i hrvatske propagande, kao i povratak vakufa za financiranje svojih vjerskih institucija i smanjenje porezne presije. Kallay je u više navrata branio svoje postupke pred njihovim delegacijama, pa je 1900. objavio i studiju o tome, ali su se u maju 1901. i aprilu 1902., stare optužbe ponovno rasplamsale. Nakon tog je 1908. uslijedila Aneksiona kriza, kulminacija je bio atentat na Nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu 28. juna 1914., koji su izveli srpski nacionalisti, nakon kojeg je uslijedio Prvi svjetski rat.

                                     

1.1. Istorija Stanovništvo

Bosna i Hercegovina je u vrijeme okupacije imala prosječnu gustoću naseljenosti od 31 stanovnika na 1 km², najgušća naseljenost bila je po riječnim dolinama na sjeveru, najniža po planinama u centru zemlje, gdje su visoke planine bile potpuno nenaseljene. Tako da je 1900. samo 69 naselja imalo više od 2000 stanovnika, a samo 4 grada Sarajevo, Mostar, Banja Luka i Dolnja Tuzla više od 5000 stanovnika. Stanovništvo je poraslo od 1.158.117 koliko ih je bilo 1879. do 1.568.092 ljudi 1895., od tog su 828.170 bili muškarci, a žene 739.902. Uz njih tu su bile i okupacijske snage u jačini od 22.944 ljudi, tako da se ukupan broj stanovnika bio 1.591.069, pored tog u to vrijeme je živjelo i oko 70.878 stranaca.

                                     

1.2. Istorija Kretanje broja stanovništva

Većinsko stanovništvo bilo je slavensko, pored njih bilo je i 5745 Židova španjolskih Sefarda i nešto Roma, Cincara i Albanaca. Nakon okupacije 1878 doselilo se dosta Austrijanaca, Nijemaca, Holanđana, Hrvata, Mađara i Dunavskih Švaba. Najveći dio obradive zemlje kao i trgovina po gradovima bio je u rukama muslimanskog plemstva aga i begova.

Po gradovima su većinom živjeli muslimani, a po selima kršćani. Siromašniji kršćanski seljaci bezemljaši raja, živjela je pod osmanskom vlašću u vrlo bijednoj situaciji. Muslimani su na svom čelu imali Reisu-l-ulemu u Sarajevu koji je bio podložan Istanbulu, svoje vjerske institucije uzdržavali su vakufima, koji su nakon okupacije stavljeni pod državnu kontrolu, na što su se oni bunili. Između 1878. i 1900. iz zemlje je emigriralo oko 17.000 stanovnika, među njima 16.000 muslimana.

Pravoslavci su do okupacije imali dvije eparhije u Mostaru i Zvorniku, i mitropoliju u Sarajevu, podložnu carigradskom patrijarhu. Nakon okupacije organizirali su mitropolije u Sarajevu, Dolnjoj Tuzli i Mostaru. katolici, koje su u to vrijeme zvali Latini, živjeli su koncentrirani oko Travnika i Mostara, sa vjerskim centrom u franjevačkom samostanu iz 13. vijeka. Do okupacije su organizacijski bili podjeljeni u tri apostolska vikarijata podložna biskupu u Dubrovniku. Nakon okupacije od promjenjena je organizacijska struktura, pa od 1881. katolički nadbiskup ima sjedište u Sarajevu a osnovane su biskupije u Banja Luci, Mostaru i Trebinju.

Od 1.4 milijuna stanovnika, koji su se bavili poljoprivredom, 2.13% bili su zemljoposjednici, 15.89% slobodni seljaci, 38.25% kmetovi, 11.26% napoličari uz 3.25% u nekom drugom odnosu. U vrijeme okupacije više od 90% stanovnika bilo je nepismeno, a jedine škole bile su vjerske na vrlo niskoj razini. Nakon okupacije osnovano je nekoliko državnih škola, dvije gimnazije, jedna viša škola, 10 strukovnih škola i jedna pedagoška. Većina stanovnika bez obzira na vjeru bila je odjevena na turski način, i stanovala je u bijednim kućama, bez dimnjaka i stakla na prozorima.

U religijskom pogledu 1879. bilo je,

  • 209.391 katolika.
  • 34390Privreda.
  • 448.613 muslimana.
  • 496.761 pravoslavaca.

Do 1878. u Bosni i Hercegovini nije bilo ni jednog industrijskog pogona, već jedino zanatlija organiziranih po esnafim, koji su proizvodili oružje, "bakar|bakrene i "vuna|vunene proizvode. Nakon okupacije austro-ugarska vlast je podigla domaću industriju, od malih manufaktura tepiha i tapiserija po Sarajevu, do čeličana i željezara u Zenici i Varešu i rafinerije nafte u Bosanskom Brodu. Pored tog podignuto je puno manjih tvornica, koje su proizvodile, sapun, šećer, svijeće, papir, tekstil, kožu, alkohol, amonijak, likere uz nekoliko pivovara i 4 državne tvornice duhana. Podignuta je termoelektrana u "Jajce|Jajcu, snage 6000 KS, koja je pored struje proizvodila i kalcijev karbid.

Trgovina je do 1878. bila vrlo ograničena zbog nedostatka željeznice, dobrih puteva, visokih carina i monopola. Nakon okupacije cestovna mreža je poboljšana i obnovljena, izgrađeno je 3900 km državnih i više od 6300 km lokalnih puteva. Do 1902. izgrađeno je 1087 km željezničkih pruga, od kojih je većina bila uskotračna, ali je glavna linija duga 555 km bila normalnog kolosjeka. Ona je povezivala Bosanski Brod, Sarajevo, Mostar sa Jadranom, sa uskotračnim krakom od Gabele do Dubrovnika. Otvarani su poštanski uredi, podignuto 342 km telefonskih linija. Od financijskih institucija 1895. osnovana je Bosanska banka, koja se uglavnom bavila hipotekarnim kreditima.

Users also searched:

bosna i hercegovina (austro-ugarska),

...
Free and no ads
no need to download or install

Pino - logical board game which is based on tactics and strategy. In general this is a remix of chess, checkers and corners. The game develops imagination, concentration, teaches how to solve tasks, plan their own actions and of course to think logically. It does not matter how much pieces you have, the main thing is how they are placement!

online intellectual game →